Ljetne kiše pune su bijesa,
Stoljećima snene, tren budne,
Ko neželjena djeca nebesa
Padaju kroz oblake trudne.
Neki divlji vjetar njih donese
U kapima sunčanom stranom;
Love ljubavnike bez adrese
I poljupca pod kišobranom.
Naglo spuste zavjesu na obzor
Otjeraju pokisle glumce,
Lopovski će kroz otvoren prozor
U kutke gdje ne može sunce.
Mali su gutljaj za zemlju suhu,
Sanjajući livade padnu,
Oku mrske i nemile uhu
Kad su na vrhu, kad su na dnu.
One su lokve i plitke bare
Bez njih rijeke lako teku,
U nebo idu vodene pare,
A tu se nakratko zateku.
Kapi tuge, prolaznosti sluge
U meni poštovanje bude :
Ne znaju, ne mogu biti druge,
Al’ se trude, tako se trude.
11 komentara za "Ljetne kiše"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.