Ja imam tebe
što držiš me za ruku
kada nepravde tuku,
ti bol preuzimaš.
Tebe ja hoću jer samo tebe ljubim
zbog tebe razum gubim,
ti ga zacjelivaš.
Jer ti si duga
što nebom boje piše,
smije se poslije kiše
pa me očarava.
Tisi i Luna
što noćnim nebom hodi,
što zvijezde sobom vodi
pa ih obasjava.
Ti moj si život,
kraj mene uvijek bio,
kraj mene snove snio
i zato sretna sam.
Ne slušaj priče!
Nek’ ljudi sebi lažu,
lažima oči mažu
dok tebe cjelivam.
Moja je ljubav
uvijek uz tebe bila
k’o čista sjajna svila
i ne okaljana.
Ona je vječna,
do smrti će da traje
jer zna da samo daje,
ljubav opčarana.
15/05/2022 at 8:49 pm Permalink
Dirljiva i lijepa pjesma. Biti opčaran i nakon niza godina je nešto posebno.
Lp.
15/05/2022 at 10:15 pm Permalink
Hvala Katarina. Sve je to život a život je jedan i predivan. Svatko ponekad ima krize, neuspjehe, bolesti ali da nismo živi ne bi to ni osjetili ,zar ne? A što se ljubavi tiče, bio star ili mlad ako je prava ona opstaje. Lijep ti pozdrav šaljem.
16/05/2022 at 6:03 pm Permalink
Skladni versi. Podatni!
18/05/2022 at 1:17 am Permalink
Lijapo, pozdrav!