Sjedila je na stijeni, nogu uronjenih u pjenušavo more i promatrala kako se nebom razlijeva tama. Misli su joj ponovo odlutale na prizor koji je sinoć vidjela. Željela je opet doći ,opet uživati u božanskoj ljepoti. Željno je osluškivala svaki šum,svaki pokret. Opraštala se je sa danom i drhtavim tijelom čekala noć. More ju je milovalo i uspavalo. Iz sna ju je probudio šum. Prepoznala je taj zvuk. Polako se je  pridigla i pogledala  iza stijene. Zastao joj je dah,pa je glasno uzdahnula vidjevši prizor pred sobom. Crna, paperjasta krila stršila su iznad ramena i glave najljepšeg čovjeka kojeg je ikada vidjela. Kao u transu, uzdigla se i krenula prema njemu ispruženih ruku. Laganim,bojažljivim dodirom dotaknula je nježno perje,koje je u tom trenutku nestalo . Ta ogromna, crna krila su se sklopila i nestala kao čarolijom u tijelu. Preplašeno je ustuknula . Krenuvši unatraške,spotaknula se i počela padati,ali odjednom se je našla u čvrstim rukama koje su obuhvatile njen uzani struk. Tamne, gotovo crne oči su ju istraživački promatrale, klizeći njenim skoro  nagim tijelom . Na sebi je imala samo dvije krpice koje su pokrivale njene intimne dijelove  . Osjetila je vrelinu njegovih ruku kako joj pale kožu. Netremice ga je promatrala ne želeći da trenutak prestane.  Pokušala se uspraviti, ali joj nije dopustio , već ju je podigao iznad sebe i odozdo promatrao njeno tijelo,dok joj se je kosa rasula iz punđe. Njegova snaga je bila nevjerojatna,ona je za njega bila poput pera . Promatrali su se i dalje bez riječi. Napokon ju je nježno spustio na kamen pored sebe i dalje ju netremice promatrajući.    „Tko si ti? Zašto si na ovom mjestu opet?“ upitao ju je iznenada.

„Ja… dolazim ovdje često , a tebe sam vidjela jučer prvi puta!“  odgovorila mu je .

„Nisam te pitao koliko puta dolaziš,nego tko si ? Anđeo nisi ,jer ih sve poznajem,da si sirena, imala bi rep. Tko si ?“ glas mu je sada bio promukao. „Tko god da jesi prekrasna si ! Znaš li to?“

Nije mu odgovarala. Gledala je njegovo mišićavo tijelo, njegove ruke, oči . Bila je očarana.

Pošto nije dobio odgovor,prišao joj je i uhvatio njeno lice među svoje dlanove.

„Morat ću sam otkriti tko si !“  Njegove usne su se spustile na njene, njeno tijelo je odjednom izgubilo snagu i ona je klonula u njegovim rukama.

„Ovako se samo ljudi ponašaju, njihova snaga je preslaba za nas,  ti si ljudsko biče?!“

Istodobno je postavio pitanje i dao si na njega odgovor.

„Probajmo sada ovako!” Obgrlio ju je krilima,i ponovo počeo ljubiti. Ona mu se predavala bez otpora. Željela je taj osjećaj u sebi, željela je tu vatru na svojoj koži. Nije ju zanimalo tko ili što je on. Željela ga je, pa bio on demon iz pakla.

Oslobodila se je i hrabro počela istraživati njegovo tijelo,na što je on samo uzdahnuo.

Čarolija je trajala. Njihova tijela su se spojila. Njegovo tijelo je dobilo poseban sjaj . Nezasitno su uzimali i davali . Odjednom ju je podigao, u naručje,raširio krila i poletio s njom.

 Pogledala ga je prestrašeno.“ Kamo…kamo me nosiš? „ Pogledao ju je i poljupcem joj zatvorio usta.

„Tamo gdje nikada nikoga nisam odveo!“ kratko joj je odgovorio.

Mjesec je bio pun, zvijezde su treperile po crnom baršunu, a on ju je nosio dalje.

Visoke stijene su skrivale kamenu kulu. On je usporio s zamasima krila i polagano sletio na krov. Nježno ju je spustio i pružio joj ruku. „Dođi, ovo je moj dom!“

Poslušala ga je  i krenula za njim . Spustili su stepeništem i ušli u ogromnu prostoriju koja je predstavljala njegov dom. Nije bilo kreveta,stola, niti tv prijemnika, smo tepisi i svileni crni jastuci su bili razbacani po podu ,ali u nekom čudnom stilu i redu. „Ovo je moj dom“. Izjavio je ,vidjevši da ona promatra zbunjeno oko sebe . „Meni ne treba krevet,niti stol,     ja ne spavam, niti jedem.“ Sada je došla malo k sebi, a neka jeza joj se razlila tijelom.

„Tko si ti ? Vampir?“  Upitala ga je ,na što se on samo grleno nasmijao. „Za sada ću ti odgovoriti samo da nisam vampir, ne boj se neću te ugristi, ali ću te zato opet poljubiti i opet i opet… „ Ljubio ju je ponovo,dok je ona ostajala bez daha. Osjećala se je kao da se utapa u slatkoći strasti. Ponovo su se sjedinili u bezvremenskom vrtlogu. Ponovo je poletjela u visine  i spustila se spokojno u njegov zagrljaj. Zaspala je . Nije znala zašto ,ali vjerovala mu je,predala mu se i opustila potpuno.

Tama je postajala sve gušća,a nju su probudili krikovi. Ustala je,osvrnula se oko sebe ,ali njega nije bilo. Pošla je lagano prema zvukovima. Kroz maleni otvor je ugledala njega i još jednog ,kako se prepiru. Čula je glasove koji govore o njoj. Čula je kao je onaj drugi vikao:

„Zašto je nisi ostavio tamo? Zašto si je donio? Znaš da joj nije bilo spasa!“

„O,kome i o čemu to njih dvojica govore? Kome to nije bilo spasa? Ima li još  koga osim mene ovdje? „ pitanja su se nadovezivala jedno na drugo .

„Morao sam je dovesti, morao sam! Pružio sam joj užitak koji nije doživjela za života! Ona je u svijetu sjena, a ja sam ju pronašao,ja…dao bih sve da ostane uz mene,ali znam da će s jutrom otići! Donio sam je ovdje,ali ju ne želim vratiti“ !

„Moraš! Znaš da je ne možeš nikako zadržati!“ drugi glas je postajao sve grublji.

„Neka bude uz mene još malo,prije zore ću ju vratiti. „

Nesvjesna svega što se zbiva,vratila se je u prostoriju. Ubrzo se je pojavio i on, bio je zamišljen i nekako tužan. Prišao joj je i zagrlio najnježnije što je mogao. „Hajde,spavaj,odmori se umorna si !“ Pogledao ju je u oči, a ona je klonula u njegovom naručju. Držao ju je tako, sve dok tama nije postala rijetka poput paučinaste zavjese,a sunce samo što nije izašlo. Poletio je držeći je u naručju. Vratio ju je na stijenu nježno i nestao.

Crni anđeo nije mogao zadržati smrtnicu za sebe.

Ribari su ujutro pronašli beživotno tijelo mlade djevojke.