Osmjehnem se kada šapućeš da ljubiš me.
Kada poljubac tvoj na moj se spusti vrat
Zadrhtim kao vrba iznad rijeke
Dok  ju miluje protječući ispod nje,
Dodirujući  vrhove tananih grana.
Osmjehnem se tvom glasu
Koji jutrom me budi, pozdravlja, doziva.
Podijelimo snove tražeći sličnost i
Dan tako pozdravljamo.

Još jedan kojeg zajedno dijelimo,
Slažemo u mozaik, spajamo dodirima,
Trenutke krademo za sreću.
Osmjehnem se buđenjem spoznaji
Koliko smo utkali sebe u ritual
I ne plaši nas isto svakim novim svitanjem.
Isto je i različito, naše, danima, godinama
Sa osmjehom jer ljubav samo tako može.

04.04.2012.