Darka Beka čitatelji uglavnom doživljavaju kao izvrsnog socijalnog i refleksivnog pjesnika. Ja sam u njegovoj poeziji potražila ljubav, onu meku crtu koju liričar mora imati.  Činjenica je da autor „Libre“ nema mnogo objavljenih ljubavnih pjesama,  kao  da ih krije, kao da svoju intimu ne voli izložiti  oku javnosti.

Tragač sam. Idem tragom Poezije, uzimam darove kojima ona mazi svoju djecu.  Avantura je to lijepa i neizvjesna. Jedna se duša otvara i pušta me u svoj svijet. Tražim pjesme ljubavnog sadržaja.

Dolaze mi ususret; raznolike i zrele ljepote. Često imaju adresata. Posvećene su osobama koje su nešto značile u pjesnikovom  životu. One su  sjećanja koja su ostavila trag, ali su odbacile oštrinu boli.
/Jednoj varaždinskoj princezi/
.

Oduvijek si bila
moja modra vila
Anđeo bez krila
Mladost,osmijeh i ljepota
Život poslije života

ali
ako ikada budeš i čitala ovu pjesmu
nećeš znati da je pisana tebi
Ti
koja nisi ljubila ovo tijelo
prekriveno ožiljcima
Oči
u kojima samo pepela ima
suviše si mlada da bi mogla znati.

Ipak,
jednom,
kada budeš tuđa žena
čitajući ovu pjesmu
možda ćeš se prepoznati
.

Oni koji Darka Beka poznaju samo kao pjesnika koji istinom i kritičkim, britkim  umom razgolićuje stvarnost ljudske civilizacije, nakon čitanja neke njegove ljubavne pjesme, morat će dopuniti svoje mišljenje. Na trenutak postaje zavodljivi romantik, vragolan čiji je stih tih i nježan, mag koji život pretvara u snove i sjaj.
/San ivanjske noći/
.

Noćas zvijezde sklopile su vjeđe
Mojom javom razlila se tama
Noćas, gospođice tuđa
Ova duša luta k Vama

Naći će Vas, usnulu i  nježnu
Vrući cjelov u tajnosti Vam dati
U snovima svojim, noćas
Obljubit ću Vas
Nećete ni znati

Noćas zvijezde sklopile su vjeđe
Srameći se ni od čega
Samo pola Mjeseca se vidi
Pregršt sjaja oko njega
.

Na trenutak je obijestan igrač koji dobro poznaje pravila ljubavne igre, ona propisana i svima dostupna i ona skrivena koja se samo osjetilima slute. Za ilustraciju navodim malu minijaturu koja se toliko puta prepisivala da je, postajući svojina mnogih, gotovo izgubila svog autora.
/ Volim/
.

Volim kada dirnem onu nit skrivenu
duboko u tebi
I ona zatitra i cakli ti u očima
između strasti i razuma
.

Ljubavni stih Darka Beka nije uvijek blag.   Zna biti dramatično mračan i mračno dopadljiv, afektivno niveliran, kritičko oko koje promatra i donosi dijagnozu. Pjesnik zna da se poezija nalazi u stvarnosti, da lebdi iznad nje, ali i da skita tamnim zakutcima ljudskoga uma ne plašeći se i tamo potražiti svoje motive. I možda Lenen Ši nije prava ljubavna pjesma, možda je ona odnos Života i Smrti, onaj odnos koji ovisi o kolanju krvi, ali i to kolanje, to „biti ili ne biti“ znači ljubav. Prema Životu. Ili prema Smrti. Svejedno.
/Lenen Ši/
.

Ona ga ljubi u vrat
ili mu siše krv
Krv za krv
Krv za ljubav

Rascijepljen između sebe i nje
ćuti šum na srcu
koji ga pretvara u bolesnika
i otkriva magiju
koju su svi dramatičari izostavili
u onom tako kristoznačnom: “biti ili ne biti”
sam

Ipak, on ima nju
Ili ona ima njega
Krv za pjesmu
.

Ljubavne pjesme Darka Beka zrele do pucanja čak i onda kada pjevaju o varijacijama ljubavnog osjećaja, onoga koji se ostvaruje nekim vidom prijateljstva, poštovanja i prihvaćanja.
/Lea/
.

Godinama već
mi si govorimo vi
Bez primisli
povremeno odemo na kavu
kao na ritual tarota
Za ogrebotine po vratu
kaže da su ljubavni stihovi
A anđeo u paukovoj mreži na njenom ramenu
nešto iz prošlog života
dok čita mi iz očiju
popis anamneza
Obožavam tu energiju
i posuđujem bez obaveza
Na rastancima kada dodam:
“Čuvajte se”
Ona se nasmije
i pokaže očnjake
.

Jeste li ikada pomislili da su prave ljubavi one nesretne, daleke, one zgusnute u čežnju, u slutnju, neostvarene, neuprljane svakodnevnim, one koje se rađaju i ostaju u srcu? Neostvarene, a stvarnije od stvarnosti, neiživljene, a životnije od života. Onaj anđeo u paukovoj mreži na Leinom ramenu iz prošloga života.
Pjesnik stihom nije mogao zaobići ni takvu ljubav.
/Naša priča/
.

U našoj priči
ja sam onaj koji čeka
Ti povremeno svratiš
Na sva vrata istodobno
ulaziš daleka

Prohujaš mi kroz pjesme
One ljubavne, u kojima si ti
popiješ kao rijeka
i odlaziš
daleka

Volio bih s tobom, da mi je moći
Ali imam korijenje u dva svijeta
Znam da ćeš ponovo doći
Ja sam onaj koji čeka

Ima Darko Bek još nekoliko ljubavnih pjesama živog senzibiliteta, no prepuštam ih drugim lutalicama kroz područje kojim vlada lijepa dama Poezija.
.

Prof. Marija Juračić