Sa usana vrelih ja ćutim ti dah
topao lahor što kola niz bedro
dok po nama pada tajanstveni prah
daleke lune što iznosi srebro.

Pod vedrim te nebom ljubeći tako
gledam ko zvijezdu, treperavu, snenu
o, kako je lijepo, kako je lako
voljeti u tebi dijete, boginju i ženu.

Od ljubavi naše polegli su makovi
utihle su strasti, srca smiraj ćute
u dušama našim blijede prvi strahovi
u daljini gore snivaju i šute.

Prsti zore dotiču nas snene
po usnama našim polegla je rosa
već polako blijede noćne sjene
i jutarnjim suncem sja se tvoja kosa.

Ivica Grgić "Dosanjana lira" Redak,20I3.