Ljubica Katić “Tumaranje”

Tumarah kroz život k’o slijepac bez vida,
ne znadoh za svjetlost, samo za tamu,
tumarah bez izlaza tražeći ljubav
i uvijek naiđoh na sebe samu…
.

Prošle su godine ni malo lijepe,
život me vodio kroz ulice slijepe,
ponekad proviri svjetlosti malo,
al’ dovoljno nije da bi zas’jalo.

                       .

Gazim kroz život kao gazela,
mnogo toga bih još napraviti htjela,
želje su negdje u dubini duše,
s njima se živi s njima se mre
i ako bole i ako guše.

Nema komentara za "Ljubica Katić “Tumaranje”"

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.