Moja je duša skitnica pusta
što visovima mladosti luta
i klisurama uzbuđenja ponire,
ognjišta ljubavi na uspomenama loži
pepeo izgorjelih taloži i množi.

Moje su misli čerge bez odredišta
što divljinama htijenja putuju
i sa maglama u carstvu nespokoja druguju
tražeći logore smiraja i  tišine.

Moje su ljubavi kočije istrošene
što kotačima vremena klopoću
po prašnjavim drumovima života
znajući da pri kraju su puta.
Kada se jednom zasite lutanja
ulogoriti će se zauvijek
pod samotnom lipom uspomena
i ispregnute ostati za svagda.

Moji su snovi anđeli nebeski
što u stihove pjesme će sletjeti
krila će nježnosti raširiti
i sage življenja riječima oslikati.
Kad odsvira i posljednja simfonija
i violini srca popucaju žice
ljuštura bez snova ostati ću ja.