17 travnja 2025
Autor: julija
Kategorija: Uncategorized
Grozničavo evociram one,
gorko – slatke uspomene.
.
U prošlosti nema zvučnih,
kontroverznih bizarnosti…
.
Ono što nam se dogodilo-
bilo je stoljećima unaprijed
odlučeno i predodređeno…
.
Reagirali smo u afektu,
netaktično, revoltirano…
.
Debate koje smo vodili,
u želji nadmoći, bile su
bombastično ugašene…
.
Kao piromanski
podmetnuti požar,
koji nitko živ ne
može zaustaviti…
.
Apatija je zavladava
između tih prebrojnih
pauza svađa i pomirenja.
.
Nismo mogli utjecati
na gnjili, razvoj uklete
– sudbine i karme…
.
Bio si moje utočište,
prijestolje, luka –
naglo uzburkana
valovima kaosa…
.
Doslovna definicija
imperije ljubavi –
one koja lomi sve
okove udaljenosti.
.
Tron koji me bacao
u ponore, bez male
mogućnosti spašavanja
ili bitnog ozdravljenja…
.
Predala sam ti život,
obitelj, srce, dušu –
tijelo i cijeli koloplet
sentimentalnosti…
.
Možda si naše bračno
putovanje kroz godine,
shvaćao suviše olako…
.
Ali da ubijem tebe u sebi,
-baš to ne mogu nikako..
18/04/2025 at 3:07 pm Permalink
Tužni stihovi. Ne možemo protiv sebe.
Svako dobro Lorena i lijep pozdrav!