Po glavi mi
se motaju…
Raznovrsne –
scenografije.
Ondje…
Kreativno
kolaju…
Toksične
peripetije i
žalopojke.
Ponekad se.
Jedna od
njih upije…
U potiljak,
polusjene.
Krajnje…
Neumjesne
vratolomije.
Budnosti,
smrtnosti
i egzotike.
Zatim…
Brodica
uplovi u –
pristanište.
I tu prestaju,
sve anegdote
28/07/2024 at 5:21 pm Permalink
Teške su te naše bitke koje vodimo sami sa sobom.
Lp.