27 siječnja 2024
Autor: julija
Kategorija: Ljubavna
Famoznim
utjelovljenjem
magijske esencije,
opetovano – nespretno,
doživljavam deja vu.
Ti mi se čudiš,
deklarirajući se
enigmom!
.
Stalno
bojkotiraš
sam sebe,
braneći neke
nerealno – opipljive
fatalističke predodžbe.
.
Dok, s druge strane
(ne)razumijevanja…
.
Odbijaš moje
iskrene konstante
koje se, tobože,
kose s tvojim –
napose, fanatičnim
uvjerenjima.
.
Neobični čovječe,
apsurdno degradiraš
obrnuta poimanja
prošlih utjelovljenja.
.
Čemu?
.
Živi sam svjedok
da opstoje, čak,
štoviše, nekoliko sam
ih pradavno proživjela.
.
U prethodnom
sam se životu –
upokojila stihom
bez pokrića.
.
Što smjeram
u ovome stoljeću?
.
Kladim se
na nas…
27/01/2024 at 2:56 pm Permalink
Stih uvijek ima pokriće pa makar bila riječ o klađenju.
Za dobro uvijek se vrijedi kladiti.
29/01/2024 at 6:32 pm Permalink
Apatija nikada ništa dobrog ne donosi, uzima i troši tuđe resurse. Hoće li oklada donijeti više?