Patim u
deliriju…

Kruni me
žalovanje.
.
Trn mi
probada
lubanju.

Krvarim
rijekama
umiranja.
.
Otrgnuta
iz komore
strahova.
Surove
kandže
zločinca.
Mafije,
uličara.
.
Svejedno
se sjećam.
Nekad je –
bilo dobro!
.
Bili smo
sjedinjeni.
Nasmiješeni,
vedrog duha.
.
Njegove su
ovisnosti…
Donijele
odluku..
.
U parnici
između
borbe…
Za goli
život…
Umilno
dijete
treba
stabilnu
okolinu..

Razigrano
odrastanje.

Ispunjene
trenutke…

.
Žao mi je.
Što je
ovako
svršeno.
Moram ga
pustiti da –
ode iz srca.
Baciti
ključ!
Da ga
nitko…
Više ne
pronađe.
.
Sahranit ću
zapečaćenu
ljubavnu
požudu…

Burnu
strast.

Koja nas
je oboje
otrovala.
.
Bijedom,
traumom,
suzama…

Koje nisu
kanule iz –
bjeloočnica.
.
Bog prati
zbivanja.

Ne moram
brinuti o toj
budućnosti.

Ona će mi
postepeno
nadolaziti.
.
Bit ću
snažna.

Nadljudski
neslomljiva.

Kao i
uvijek
do sada!