26 listopada 2023
Autor: julija
Kategorija: Misaona
U snove mi ponovno dolaze
neznani duhovi predaka,
starinske sjene – nekih minulih stoljeća.
Noseći morbidnu crninu,
miris prošlosti i talijanske korijene,
nemaju jasno definirane namjere.
Tek usput, tobože slučajno,
bez oklijevanja čekaju
da im otvorim vrata rodne kuće.
Odjednom nenajavljeno pristižu
čak desetine njih,
sjedajući za obiteljski stol tradicija,
(u)spomena i vrijednosti.
Zapitkujem ih tko su,
i zašto su odabrali baš moja usnuća,
a oni nestaju u zidovima bespuća bez
ikakvih odgovora.
.
U ovim stihovima nema nimalo fikcije, već puke stvarnosti onozemaljskih dimenzija.
Aljoša
26/10/2023 at 10:57 am Permalink
Cijeloj vojsci naših predaka zahvaljujemo naše živote. Svi su oni bili, prolazili kroz život, borili se, veselili i tugovali. I preživjeli. Važan je taj tradicijski obiteljski stol. Izvrsna pjesma.
26/10/2023 at 6:15 pm Permalink
Lorena, odlični stihovi. Ponekad i sama imam slična iskustva, pa me sjećanja odvode negdje u daleku prošlost, nepoznate krajeve i ljude ili oni “dolaze” k meni. Čini mi se kao da sam već živjela i/ili je to genetsko sjećanje, ali moj ratio mi govori da sam sve umislila. Jesam li!? U svojoj pjesmi “REINKARNACIJA” dotiknula sam tu temu, evo zadnji stih:
Poznajem sve vas žene koje ste bivale
tu prije mene u svim stanjima i oblicima,
znam i ono što ste u tami noću snivale,
jer u svim mojim stanicama i mislima
reinkarnacija sam vas koje ste u me uronile.
Lp!