Tko mi je kriv?
Samostalno sam,
posve dobrovoljno
zavoljela zvijer –
vidjevši u njemu
nepostojećeg anđela
zaljubivši se u
prikriveno
utjelovljenje
đavla…
.
Prepisala sam si
razornu kletvu za
nekoliko stoljeća.
.
Upravo sada,
potencijalno
žalim za svim
propuštenim
prilikama
mahnito
pokušavajući
proživjeti
što više…
.
Ovoga puta
jače, uvelike
intenzivnije
milisekunde –
preostalih mi dana.
.
Samujem,
neprestano stihujući
spisateljsku bit…
.
Dok mi se
s druge mjeseca,
nečujnim koracima
približava smrt…
.
Ta svima nama,
jedna, jedinstvena –
i neminovna presuda.
Nema komentara za "Lorena Vojtić “Posthumno”"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.