28 veljače 2023
Autor: Aljoša
Kategorija: Uncategorized
Pod reskim svjetlom izlazećeg Sunca
Tvoje su oči lotusi u cvatu
Dan rasipa u dlan biserna zrnca
Za sjajnu nisku na tvom golom vratu.
*
Na periferiji vlakovi tutnje
Proljetni vjetar krošnjama se krada
Dozrele za ljubav i sate šutnje
Tvoje su usne trešnje ovog grada.
*
Mi budni tkamo svilenkaste snove
U lebdećoj sobi na prvom katu
Lotusi plavi svud po meni plove
Ono trajno uvijek je na dohvatu.
*
Neka kažu da mrak osvaja prijesto’
Da je u nama rijeka kišne tuge
Nas će sačuvati skriveno mjesto
I okus slatkih trešanja kraj pruge.
28/02/2023 at 12:27 pm Permalink
Ova ljubavna pjesma nije samo vizualni i auditivni doživljaj. Ona ima i ono nešto očaravajuće, taktilno, slatko. 🙂
28/02/2023 at 12:38 pm Permalink
Zaista očaravajuće kao što Marija reče. “I okus slatkih trešanja kraj pruge.” Koji mi je stih od kojeg ljepši…pitam se?
28/02/2023 at 1:23 pm Permalink
Mare i Đurđice,šaljem slatke trešnje 🙂
28/02/2023 at 1:56 pm Permalink
Ah…Aljosa , divna poezija !
28/02/2023 at 5:44 pm Permalink
Krasna ljubavna!:)
01/03/2023 at 6:50 am Permalink
Bravo, majstore!