Ove oči plaču za sudbine druge
uronjene u ovozemaljsko blato
duša u tim moćnim rijekama tuge
umorna ispire nebom dano zlato.
Ove ruke grle sve drvene grane
samotne bršljane i nesretnu draču
moja krv uvire u njihove rane
i desi se čudo pa osmjesi plaču.
Ove usne bude okamenjena lica
često uz fosilnu, ali toplu frazu
jer ne pomažu kapi iz srebrnih žlica
što ih srču srca ogrezla u mrazu.
Ove oči plaču nekad i za me
pa mi vjetar nudi zagrljaje noćne
tad se ispiru riječi iz tuge same
ko nebesko zlato iz rijeke moćne.
8 komentara za "Lovac na zlato"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.