Volio je lov.

Volio je pojedine dijelove tog lova

s mjesta koje nikad neće ugledati

s mjesta čiji zvuk nikada neće čuti.

Lovini je prebrojavao zube.

Lovini je svirao sonate na

tankoj caklini i gustom karijesu.

Birao je samo najbolje;

zubatom smiješku lovine

osmjehivao se sadistički.

Birao je zube:

očnjaci, sjekutići, kutnjaci.

Birao je lisice, štakore, medvjede,

krokodile, mačke, pse.

Ispirao ih je otopinom terpentina.

Gradio je utvrđeni gebis

koji  će štipati, bosti,  podsjećati

koliko jezik ranjava, lomi, uništava, oduzima.

Gradio je dovoljno oštar  instrument

kojim će pregristi podivljalu napast.