Pjesma inspirirana slikom slikara Abela Brčića
Stisle su se kućice
na obali lučice,
bok uz bok se griju
i kao da se smiju
dok priča im marina
onu od starina
o moru što se zabavlja
kad brodice valja.
A onda čuju priče
o buri što urliče
pa nagnute sve više
boje se i kiše.
A kad sve se stiša,
bura, jugo, kiša,
k’o da žele čuti
zašto more šuti.
9 komentara za "Lučica"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.