Koliko bih dana sakrila

u bijeli ruksak,

krenula bez cilja praznim ulicama

i uz kamen što se kotrlja nizbrdicom

ispijala rosu tek svanulog jutra… ne znam.

Ovo malo mrvica

na dnu tereta mojih ramena,

još uvijek čuvam kao tek nastali život,

a podijelila bih s tobom

sva pusta lutanja…

Koliko bih godina ponijela

u bijelom ruksaku,

sjetila se slatkog okusa

meda žutih maslačaka,

a uz zvijezde

što se iza oblaka skrivaju

ime ti spomenula

tek oko ponoći.

Ovo malo mrvica

na dnu tereta mojih ramena

čuvam kao život tek rođeni,

dijelim s tobom u mašti

dok uz mene u snovima lutaš.

Mirjana Pejak Peki (Prow.Quantum.Xm)(xir)