Koliko bih dana sakrila
u bijeli ruksak,
krenula bez cilja praznim ulicama
i uz kamen što se kotrlja nizbrdicom
ispijala rosu tek svanulog jutra… ne znam.
Ovo malo mrvica
na dnu tereta mojih ramena,
još uvijek čuvam kao tek nastali život,
a podijelila bih s tobom
sva pusta lutanja…
Koliko bih godina ponijela
u bijelom ruksaku,
sjetila se slatkog okusa
meda žutih maslačaka,
a uz zvijezde
što se iza oblaka skrivaju
ime ti spomenula
tek oko ponoći.
Ovo malo mrvica
na dnu tereta mojih ramena
čuvam kao život tek rođeni,
dijelim s tobom u mašti
dok uz mene u snovima lutaš.
Mirjana Pejak Peki (Prow.Quantum.Xm)(xir)
7 komentara za "Lutanja"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.