Bila je lijepa kao vila.
Plave kose, nježnog lica.
O kako je lijepa bila.
Ta Ilona, Mađarica.
Bilo je tiho veče snova.
Samo šum ponekog vala.
I jedna ljubomorna sova
što je zbog nas hukala.
Pred nama je bilo more.
Prostrano kao Panonska ravnica.
A nebo se trudilo da ostane gore,
kad me ljubila ta Mađarica.
Ne znam i ne želim znati
gdje je sad i čija je žena.
Tako će zauvijek ona ostati
samo moja – uspomena.
7 komentara za "Mađarica"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.