Lažem Bogu i kunem dane

Da će sve u redu biti

Mada znam da neće

Kada ne postoji dan

Da te vratim

K sebi

              .

Nježan korak nedostaje mi

Da u snu mi pokaže put

Zamagljene oči bi potražile način

Kako da dođu do tebe

Te oči boje duge

Paraju nebo

                .

I bilo bi sve kao u snu

Ispričana priča bez premca

Sudbina koja korača putem

Bez osvrtanja k nazad

Još privuklo bi to nešto

                  .

Snovi od kojih se ne umire

Silazna putanja nemir stvara

Srce grčevito zapomagalo je

Za vapaj pomoći

           .

I ne znaš koliko boli

Neispunjen san o tebi

Zagrljaj minimaliziran

Ostao je duboko

                  .

Seže život odmazdom ljubavi

Krcati su putevi postali odavno

Kada u njima ja nisam

Ne ostaje mi se Boga mi živjeti

                  .

Lagao bih Bogu da mislim drugačije

I da želim stvari nazad

Ali, shvatam da do mene nije

Odmazdom ljubavi i ptici krila se počupaše

A ostade želja za tragom lijepe riječi

No gubi se u ljudima ljudskost

                        .

Pa bolje biti sam, nego sa svima

Legenda piše pjesme, ne Bog ni um

Ima u životu za sve razlog

Doći će čudno vrijeme

I umjesto zlobe, silazi dobro s neba

Pomilovati će i crninu i svjetlost

Sastaviti nespojivo

Zauvijek!