Da si pao u boju, sine moj, ja bih tiho plakala.

Skrivala bih suze i nosila ruže na tvoj grob.

U tihi bih ti suton pričala o životu, o moru

koje si nosio na zlatne ravnice i

koje je negdje ostalo u tebi.

.

Da si pao u boju, sine moj, ja ne bih proklinjala

krvnike tvoje. Rekla bih da si pao u ratu koji je

prokletstvo i za nas i za njih.

U ranu bih ti zoru nosila cvijeće i pričala o djevojkama

koje nikada ljubiti nećeš.

.

Ali, ti nisi pao u boju, sine moj. Tebe su iz tvoga doma odveli,

tebi su tragove zameli, tebi su ime  zatirali.

.

Nema groba na kojem mogu moliti, cvijeće nositi, križ milovati, o životu pričati.

Ja ništa više nemam.

.

Zato ne krijem suze u očima.

Zato proklinjem krvnike tvoje i u mome srcu

nema oprosta.

Zato ime tvoje u nebo vičem

da te zaborav ne prekrije

u zemlji u kojoj sjajne ploče na zidove

stavljaju

dok na tvom grobištu ni jednog slova

nema.