Majstore,
sjećam se nestalog vremena
jedne mladosti,
mraka koji htjede ukrasti
sutrašnji dan
jedne stvarnosti
bez hrabrosti.
Majstore,
sjećam se tvojih riječi
koje u šutnji još dotiču
prošlost koja zaplače
i potrošenih suza,
i riječi koje iznutra viču
(da može od vriska procvjetati šuma)
– al’ da nikog ne uznemiruju,
nikud ni ne odmiču.
.
Majstore,
sjećam se mladosti
koja si je dala obećanje
(„Ja ću potražiti sebe”)
u tom razdijeljenom svijetu
izgubljenom mnogo, mnogo prije,
davno prije mene i tebe.
.
11/03/2023 at 10:59 am Permalink
u tom razdijeljenom svijetu
izgubljenom mnogo, mnogo prije,
davno prije mene i tebe.
Neke istine uvijek stoje.
12/03/2023 at 7:05 am Permalink
Hvala, Marija. Topli pozdrav!
15/03/2023 at 4:33 pm Permalink
Jako dobra pjesma.
15/03/2023 at 8:02 pm Permalink
Hvala, Mihaela. Lijep pozdrav šaljem!