Poigraš se ponekad sa osjećajima mojim kao dijete nezadovoljno novom igračkom. Kažeš da zločesta sam često, i tako mi vraćaš „dug“. Zanimljivo. Zar moramo evidentirati svaki promašaj ili slučajni grijeh kako bi iza slijedila neka kazna? Uostalom čemu služe kazne? Možda ti najbolje znaš jer za svaki tvoj izlet u nedopušteno prijetnja izgona iz toplog, sigurnog gnijezda slijedi nemilosrdno pa pokušavaš nešto slično i na naš odnos prenijeti. Ja ne prihvaćam nikakve kazne, više ni od koga, a ponajmanje od tebe jer sigurna sam da znaš što mi značiš, koliko te volim i da ničim ne ugrožavam tvoj status. Zapisati nemoj, govoriš, ali želim tako duže ostaje prisutna stvarnost ona jučerašnja i od dana ranijih, ne zbog toga; da bi se znalo, već da se ne ponavlja svakog dana. Zapisano ostaje nekako i skriveno, i vidljivo, i donosi smiraj bar na neko vrijeme u dane koji su ispred nas.

16.01.2013.