Čuvaš taj grad poput boja u snovima
tamnozeleno Pohorje u mislima,
prozor taj što nekad je bio tvoj dom
i dalje krijesi poput krijesnice svjetlom.

Voda rijeke Drave tu se zelenomodri
kad dani su njegovi sivi ili vedri,
i miluje čudesno začarane obale
dok ptice pjevaju gorama hvale.

Tu si prvi put dotaknuo tipke klavira
slušao kako gospod Bernard komponira,
kroz šarene drvorede došao bi do Opere
gdje gledao si svjetski poznate majstore.

Pored Prežihove kuće i voćnjaka
dotrčao bi do travnatog Branika
gdje se dizao dječji smijeh i graja,
a izgledalo ti je sve poput raja.

U Lentu te zadivila zlatna Stara trta
sve ti se činilo poput igre ili sleta,
obišao si i tajnovite podzemne hodnike
udisao najbolje bukee vinske.

Šetao bi gradom dugim šetnicama
silazio do obale strmim ulicama,
upijao secesijske zgrade i parkove
zavolio hladne bijele snjegove.

Prva sjećanja i sve drage emocije
poput akvarela pohranio si u memorije
kofere uzeo i krenuo u širi svijet,
a Maribor u srcu odnio na taj dugi let.