http://www.hrvatskiglas-berlin.com/?p=168325

Čujem da su iz nekog samostana nestale dvije relikvije neprocjenjive vrijednosti i sada čekam hoće li one osvanuti u  podrumu mojega zeta.

Navodno su ukradene prije mnogo vremena, a krađa je otkrivena tek jučer. No, taj mi podatak ne znači ništa jer kako oni znaju da su slike ukradene davno, ako su tek jučer primijetili njihov nestanak?

Pitam zeta je li čuo nešto o tom slučaju, a budući da  negira, njegova me nevina faca uvjerava da jest, da dobro zna gdje su te relikvije.

Da je nevin, zar bi izgledao tako nevino?

Mislim da je shvatio kako funkcionira sustav vrijednosti u modernim vremenima. Treba prikupiti ogromnu vrijednost, spasiti je negdje kod sebe i čekati.

Kada stekneš milijune, nitko te neće smatrati lopovom. Ni sud. Ako te okrive, pustit će te da se braniš sa slobode, jer tako bogat ne možeš utjecati na svjedoke, a ako utječeš bogatim darovima, ma kome to smeta!

Moraš samo paziti da te ne ulove na samom početku tvoje sakupljačke karijere. Ne smiješ pasti s prvih 12 kuna. Čak ni ako su slučajno zagubljene, čak i ako si izvukao jedno poduzeće iz dubokih fekalija ( da budemo pristojni), čak i ako si redovito plaćao radnike i ugovarao dobre poslove.

Pa tko je još vidio da se tako radi?

Ako te ulove s 12 kuna, kojima ne znaš objasniti porijeklo, ti si lopov, pronevjeritelj, a za milione eura ti si gospodin koji se je snašao. Zato zete, pamet u glavu, a vrijednosti u podrum!

„Plači, voljena zemljo!“

Marija Juračić