Sinjsko pučko kazalište osnovano je 1956. godine i od tada je odigralo mnogo predstava, gostovalo u mnogim gradovima Lijepe Naše, te na međunarodnim smotrama i festivalima u Hrvatskoj, Njemačkoj, Švicarskoj, Sloveniji, Srbiji i Bosni i Hercegovini.

Kazalište je izvelo više od 120 premijera – među kojima su i brojne uspješnice prepoznate i izvan granica Hrvatske:

Za svoj rad  osvojilo je mnoge nagrade i priznanja. Voditelj kazališta je Željko Viculin koji je mi je omogućio da zavirim u prostorije kazališta, a koji cijeli život diše s daskama „koje život znače“.

Koliko su talenata, rada, želja i aplauza upile ove stare zidine, koliko je sanjara prošlo njihovim hodnicima?

Ulaz u kazalište

Lijevo od ulaza nalazi se nevelika prostorija u kojoj dominira veliki, okrugli stol, gdje se, pretpostavljam odvijaju dogovori i vrše čitalačke probe. Zidovi su posve prekriveni raznim diplomama, zahvalnicama i priznanjima.

Postoji sala u kojoj se igra u zimskim mjesecima. Inače se predstave odvijaju na vanjskim prostorima, primjerice na prekrasnoj utvrdi Kamičak.

U jednoj su prostoriji pohranjene kulise koje članovi teatra sami izrađuju. Dojmljiva je bila ogromna stijena, kao i kamena, seoska kuća, sve izrađeno od kartona.

Kulisa kamene kuće

Garderoba za glumce

Važna je i garderoba u kojoj glumci mogu prizvati svoju ulogu, našminkati se i vidjeti kako će se prezentirati publici. U drugoj sobi nalaze se brojni rekviziti: štapovi, odjeća koja odgovara svim modnim epohama, perike, brkovi, brade, slike, vaze, košare, sve ono što gledatelje treba odvesti u određenu povijesnu epohu.

Mjesto za rekvizite

Neizmjerno sam zahvalna gospodinu Viculinu što mi je omogućio da na trenutak zavirim iza kulisa ovog vrijednog kazališta.

Marija Juračić