Zadovoljstvo mi je objaviti da je u ediciji knjižare REDAK  izašao novi roman profesorice  Marije Juračić “Ljubav u Pompejima” za koji je predgovor napisao profesor Božidar Pasarić, a koji objavljujem u cijelosti. Roman je preveden na njemački jezik i objavljen na Amazonu.Predgovor:

„Ljubav u Pompejima“ je roman koji se sastoji iz dvije priče koje su vremenski udaljene gotovo dvije tisuće godina, a povezane su glavnim likovima u njihovim reinkarniranim životima. Prva nas priča vodi u daleku 79. godinu u kojoj cvjeta život u Pompejima, bogatom rimskom gradu na obali Sredozemnog mora. Robovlasnički poredak nije naklonjen ljubavi patricijke Aree i Aponeja, roba dovedenog sa dunavskih nizina koji ju osvaja svojim sviranjem kitare, svojim ponosnim držanjem i pripovijedanjem. Obećana drugome, Area se ne prepušta sudbini, nego se bori za svoju ljubav u čemu joj zdušno pomaže robinja Sena. Sva zbivanja ove zanimljive ljubavne priče odvijaju se u sjeni prijetećeg vulkana Vezuva za kojeg nitko ne vjeruje da će eruptirati. U drugoj se priči ljubavnici nakon niza stoljeća ponovno susreću. Osjećaju sudbinsku privlačnost, a nose i isti tajanstveni  znamen na lijevome bedru, urezani znak iz prošlih života. Area je mlada arheologinja koja je došla proučavati Pompeje, a Aponej je profesor povijesti. U naoko mirnoj, idiličnoj atmosferi arheoloških iskapanja vreba opasnost od napuljske mafije pa Area i Apon doživljavaju niz napetih avantura koje vas moraju ostaviti bez daha. Nižu se događaji koji fino i logično zapliću radnju romana i iako je čitatelju rješenje zapleta stalno pred očima, teško da će do samoga kraja riješiti zagonetku. Ono što daje posebnu vrijednost romanu je lagani i zanimljivi prikaz života i običaja u starom Rimu, radova na arheološkom nalazištu na kojem akteri ove priče, na neki način, iskopavaju i proučavaju vlastitu prošlost, a pojedini pronađeni artefakti u bljeskovima njihove svijesti otvaraju sjećanja na zajednički prošli život.   Area je po tko zna koji put čitala pismo svog starog profesora Ivana Horvata i nije vjerovala očima. Profesor ju je pozivao da se priključi njegovoj ekipi koja putuje u Pompeje na jug Italije kako bi nastavila istraživanje i daljnje iskopavanje ovog drevnog grada. Cijenila je starog profesora. On joj je svojim zanimljivim predavanjima i strastvenim odnosom prema radu otvarao jedan davni svijet koji je živio i disao kao što mi danas živimo i dišemo, koji je imao svoje običaje, zakone, stil života, svoje protagoniste, ljude od krvi i mesa i koji je svoje korijene utkao u suvremeni život. On je činio da davni ljudi i događaji dobiju svoju životnost, da postanu stvarni, da predmeti koje su rabili progovore o jednom vremenu koje je prethodilo našem, kao što naše vrijeme prethodi budućem. Zahvaljujući njemu shvatila je da smo samo karika u beskrajnom lancu života i da ćemo ostaviti trag kako su ga ostavljali naši preci. Idući njihovim stopama bogatimo naš život i stvaramo uvjete za one poslije nas. Pompeji! Iskopavanja! Traženje stvarnih, materijalnih dokaza o načinu života, vjerovanju, sanjarenju i zbilji! Sanjala je o tome da postane član jedne takve ekspedicije, a  sada joj dobri profesor Horvat nudi priliku da ostvari svoje snove.     Ljubiteljima nježnih ljubavnih priča i kriminalističkih romana preporučam ovaj roman kako zbog zanimljive fabule koja se čita u dahu, tako i zbog živog i pitkog stila autorice kojim vas ona lako uvodi u zanimljiv, pustolovni svijet.

  Božidar Pasarić, mr. sc.    

  ISBN 978-953-336-138-3