Pjesma je posvećena F. G. Lorci i svima koji su ga izdali.

 

Toga proljeća Granada je bila turistički raskošna.

Zagrlila nas je šarmom stare dame

čija čipka miriši tajnom.

              .

Tvoj pogled dječaka i želja muškarca

kojim si me milovao, ukradeni poljupci

sve je to bila vedra, šarena razglednica.

                   .

Iz visokih hladnih čaša pili smo sangriju

cvijeće si mi na trgu kupovao, a ja sam

cijelo vrijeme mislila na njega.

                 .

Kobila crna, crvena Luna.

Granada ga nije štitila. Mislim da on i dalje putuje

u društvu dva toreadora i jednog učitelja.

                      .

Kobila crna, crvena Luna.

Mjesec je bio visoko, nijemi svjedok, bolno lijep.

Svijetla je bila ta crna noć.

                       .

Sjetila sam se i onog jednobrkatog, nadarenog

andaluzijskog psa koji ga je okrutno ponizio

zakotrljao po blatu.

                .

I mene je htio šokirati onom glupom

prerezanom zjenicom

rezom preko Sunca.

                  .

Rekla sam ti da je idiot i da ne volim
ni njega ni njegove slike, a ti si se smijao
kao što bi se smijao djetetu koje ne zna što govori.

Kobila crna, crvena Luna.

Bojao se. Znam da se je bojao jer svi se bojimo.

A ja sam gledala Lunu nad Granadom.

                   .

Željela sam, silno sam željela vratiti film unatrag

premotati život, ali filma nije bilo.

Samo je crvena Luna šutjela nad Granadom.