Nema zime  

Uvijek idem istom mesaru. Skoro sam napisala – ne zato što je njegovo meso bolje nego kod ostalih….
Dakle, ne zato što je meso koje prodaje bolje nego kod ostalih mesara, nego je to prokleta stvar navike. Pitam ga može li mi nabaviti onu finu, dalmatinsku pancetu, onu koja se na buri suši pa upija sve mirise aromatičnog mediteranskog bilja, a  on kaže: „Jasno da mogu, nema zime.“
No, ni nakon petnaest dana panceta nije stigla.

Otkrila sam odličan šampon za kosu i baš kad sam odlučila da ću od sada koristiti samo njega, šampon je nestao iz prodaje. Pitam prodavačicu hoće li ga opet dobiti i kada, a ona kao iz topa: Nema zime!“  Danima već čekam, ali šampona nema.

Jučer je jedan uvaženi političar uvjerljivo rekao da ćemo lako vratiti jednu prodanu firmu,  jer „nema zime“. No, izvjesno je samo to da radnicima prijeti oštra zima.

Ujutro sam primijetila da nam je crkla žarulja u kupaonici. Zamolila sam zeta da je kupi kada se bude vraćao s posla. Usput mu je. Zet se široko nasmijao i rekao: „Ok, punice. Nema zime.“

Što sam mogla uraditi? Navukla sam čizme i otišla kupiti žarulju.

Marija Juračić

http://www.hrvatskiglas-berlin.com/?p=167505&cpage=1