Marin Čaveliš je crnogorski i hrvatski pjesnik, inženjer i savjetnik za seizmologiju, član Hrvatske građanske inicijative i Hrvatskog nacionalnog vijeća Crne Gore.
U redovitoj emisiji Radio Dubrovnika “S Hrvatima Boke”, voditelj Hrvoje Španić ovako je predstavio Marina Čaveliša:
„Tko je zapravo Marin Čaveliš? Čovjek velike naobrazbe i širokog duha, dalmatinske egzotičnosti i kontinentalne postojanosti, inženjer i pjesnik. Veliki njemački književnik, nobelovac Herman Hesse u svom kultnom romanu “Stepski vuk” kaže: “Čovjek je tjelesno jedinstven, a duhovno nikad”. Netko tu svoju podijeljenost sublimira u bogatstvo duhovnog sadržaja i nenametljivo bogati druge. Takav je Marin. Čovjek koji zna i koji svoje znanje voli podariti drugima. On je energetičar koji se odlično razumije u elektroniku. On je inženjer koji piše pjesme. On voli meditativne duge šetnje u tišini, kao debatno raspoloženje okruglog stola. Takva individua, iako crpi nadahnuća iz neophodne samoće, nikada nije usamljenik, ni sebičnjak, već je uvijek to čovjek svjestan svojih identitetskih temelja, u službi zajednice.“
Marin Čaveliš objavio je zbirku pjesama: „Poezija mojih iluzija“.
Umjesto predgovora je napisao:
„Ovo je moja prva zbirka poezije.
U obliku knjige, a još knjiga nije.
Da je knjiga, to ne mogu reći ja.
To neka sudi onaj ko je pročita.
Jer ja sam samo imao iluziju.
I umislio da pišem poeziju.
Iluzije daju svemu draž i ljepotu.
Zbog njih se zanosimo u životu.
I svaka glupost dobije smisao.
Pa sam, eto, i ja pjesme pisao.
Slagao sam misli, rimu i ritam.
A je li dobro, ja sebe još pitam.
Poezija Marina Čaveliša je jednostavna, zaigrana, ponekad blago ironična, jasna i dopadljiva. Čini se da je trese iz rukava, lako i onako usput. No, nije tako. Najbolje pjesme nastaju, nakon čina inspiracije, kao rezultat rada. Marin Čaveliš voli svoju poeziju i poštuje svog čitatelja. I upravo zato dotjeruje pjesme do savršene jednostavnosti. Daje im sliku i daje im ritam. I malo onog čarobnog praha iz kutijice koja se zove Poezija.
No, najbolje je da pjesma govori:
/ Iluzije malo sutra/
Sjetim se nekog jutra
svijetle budućnosti,
nade u bolje sutra.
Iluzija iz mladosti
sanjanih do juče.
Sad su samo riječi
koje prazno zvuče.
A mi smo ih čekali.
Svijet smo mijenjali
za naša pokoljenja.
U velikom zanosu,
kao da nismo znali
i kada se mijenja
haos ostaje u haosu.
/Anketa/
Sprovedena je anketa:
Da li vam kiša smeta?
Kako bi željeli da pada?
Koliko puta i kada?
Pitali su ljude razne.
Svi uzorci su imali glavu
i džepove prazne.
Napravili su statistiku.
Nakon nje i analizu.
Kiša je dobila kritiku!
Dopadljiva su razmišljanja Marina Čaveliša o poeziji pa ih poslušajte. Nije zaboravio spomenuti naše i njegovo Očaravanje.
http://www.radiodux.me/emisije/tragom-hrvata-boke-i-dogadaja/nas-gost-marin-cavelis
Marija Juračić
12 komentara za "Marin Čaveliš – „Poezija mojih iluzija“"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.