12 svibnja 2019
Autor: Marija
Kategorija: Jezik i književnost
Život i vrijeme su nedefinirane pojave, ma koliko mi mislili da ih možemo definirati. Događaji iz daleke prošlosti, mogu utjecati na naš život, posebno ako dijelimo isti genom, istu strast prema umjetnosti kao netko tko je živio stoljećima prije nas. Ako ste posjetili Veneciju prije njenog pretjeranog turističkog buma, možda ste pomnije razgledali njezine palace uronjene u mutnu vodu kanala, a možda ste, onako turistički, kupili predmet za koji vas je trgovac uvjeravao da je od pravog murano stakla. Priča ovog romana počinje u 17. stoljeću opisom smrti najpoznatijeg svjetskog puhača stakla iz Murana, Corradina Maninija, čovjeka iz čije se zabranjene ljubavi rodila kći koju je njezin djed, bogati plemić, kako bi sakrio sramotu svoje kćeri, dao u ubožnicu. Kada sazna da ima nasljednicu, Corradino posjećuje djevojčicu i poklanja joj srce od murana stakla, koje je posebno za nju izradio, a staklo je upilo svu ljepotu sunca, vode i njegove nesretne ljubavi. Budući da je strogo čuvanu tajnu izrade stakla odao francuskom kralju želeći zaštititi vanbračnu kćer, Vijeće desetorice osuđuje ga na smrt. Stiže ga venecijanski nož, kojeg je, možda, upravo on izradio i nad njim se sklapa površina mora koje postaje njegova grobnica.
Sudbina i obiteljski genom su htjeli da stoljećima kasnije, nadarena umjetnica Nora Manin, vlasnica srca koje je izradio njezin daleki predak, a čiji je otac Talijan također skončao život u venecijanskom kanalu, bježeći od svog propalog braka s londonskim kirurgom Stephenom, dolazi u Veneciju. Osjeća da se vratila kući, traži svoje korijene i tragove svog dalekog pretka te se, zahvaljujući svom porijeklu, zapošljava kao puhač stakla na Muranu. Otok je odabran za proizvodnju stakla zbog požara koji pri izradi stakla može lako planuti i ugroziti grad.
Sada počinje napeta priča o demonima prošlosti, o opasnosti u kojoj se Nora našla i o umjetnosti koja svoj genom prenosi na pokoljenja i koji ni grubi konzumerizam sadašnjeg vremena ne može uništiti. Sve je to faza u kojoj čovječanstvo gubi globalno osjećaj za ljepotu, ali ona se ipak probija kroz vjekove i nađe srca koja je grle.
Izdavač: Profil, Zagreb
Prevela s engleskog: Tea Raše
5 komentara za "Marina Fiorato “Puhač stakla iz Murana”"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.