Pravo je vrijeme, moram poći
ali vjerujte nema mjesta tuzi,
hvala vam za sve dane i noći,
hvala i mojoj marljivoj muzi.
Bilo je stiha i lijepih riječi,
na čavrljanju puno osmijeha,
potoci pjesme što dušu liječi,
pomalo tuge i puno utjeha.
U životu sve ima rok trajanja
i kada se napiješ ustani i plati,
nema lamentiranja ni kajanja,
jednom se mora na loptu stati.
Evo već se zora od tame krade,
posložila se i posljednja rima,
očaran odlazim poetski grade
kao kroz mećavu pramen dima.
Napisao Marko Grubešić, autor zbirke pjesama: Hodočašće u nepoznato
8 komentara za "Marko Grubešić: Zbogom poetski grade"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.