.

Meštrović „Marko Marulić“

Iako je rođen 18. kolovoza 1450. godine, njegov rođendan još slavimo. Prisjećanjem.  Možemo ga zvati i Splićaninom, čovjekom koji je mnogo putovao, studirao pravo u Padovi, ali se stalno vraćao u svoj rodni grad gdje je živio i stvarao do smrti. Svestrano obrazovan već u svoje vrijeme bio je cijenjen kao pisac koji je stvarao na latinskom jeziku što mu je donijelo svjetsku slavu, ali danas ga u širokim narodnim krugovima po tom njegovom radu ne bismo pamtili.  Pamtimo ga po njegovim djelima pisanim hrvatskim jezikom, zbog kojih ga i zovemo ocem hrvatske književnosti. U to vrijeme u učenim, uglavnom crkvenim krugovima s prezirom se gledalo na pripovijedanje na narodnom jeziku. Znanost i obrazovanost su trebali ostati privilegija vladajućih slojeva.

Sam Marulić spominje da je i on išao nekim starim tragovima, da su i prije njega u Hrvatskoj postojali pjesnici koji su pisali narodnim jezikom, no njihova su se djela izgubila.  Naziva ih začinjavcima, onima koji su pisali poeziju koja nije služila samo iznošenju stavova, nego je imala i dah ljepote. Marulić, dakle, otkriva i elemente svoje poetike.

Na gospodski stol nije dovoljno iznijeti samo pečena i kuhana jela, nego k tome treba dodati i „šafrana i papra i drugih takvih stvari, da budu slađe onima koji su došli blagovati.“ ( Prijevod Marka Grčića)

Za hrvatsku književnost najvažnije njegovo djelo je Judita.

Zašto izdvajamo Juditu i dajemo joj toliki značaj?

Judita je naš prvi umjetnički spjev pisan hrvatskim narodnim jezikom i to jezikom splitske čakavštine. Ona je bila poticaj drugim piscima da krenu Marulićevim stopama, da pišu jezikom koji narod razumije.

Marulić nas uči poštivanju tradicije i traženju vlastitog puta istovremeno. Obrađujući biblijsku temu  u kojoj hrabra udovica Judita spašava svoj grad od osvajača koji donose svoje  zakone i smrt, Marulić je  ukazao na osmanlijske prodore u hrvatske zemlje, naglasio  potrebu borbe protiv onih koji osvajaju tuđe i nameću svoje nazore i stil života.

Snažno je osjećao kolika pogibelj prijeti njegovoj domovini od Turaka koji su nakon pada Srbije, Bosne i Hercegovine stigli nadomak Splita. U borbama s Turcima izgubio je dobre prijatelje pa ne čudi njegova opsesija Turcima koja je prožela najveći dio njegovog književnog rada.

Marulić je ostavio trag. Na nama je da ga znamo čitati.