Kao posljednji Mohikanac na kiši, sam,
U polu izgubljenom svijetu ostaje,
Čekajući povjetarac.
Čekajući sušenje krila i polazak
Na putovanje u nepoznato.
Učvršćen u nestabilnost
Sigurnost traži, a kiša ga moći.
Samilosno ga gledam i kao da sebe vidim.
Kao da dodirujem ostatak mog putovanja.
Neke će kiše smočiti krila mojih lutanja,
Odnijeti osmjeh iz oka, skinuti veo vedrine.
Jednog će dana posljednji let biti bliskost
Nepoznanice očekivane od rođenja.
Iza mene ostat će kiše, snijezi
I neki drugi „posljednji Mohikanac“
Neke druge će ga oči gledati,
Samo tada više neću o tome misliti.

20.11.2013.

fotografiju snimila i postavila  A. Ž. Kahlik