Pitate li se ponekad kada čitate Bibliju, to neiscrpno izvorište europske književnosti, tko je bila osoba koja ju je s latinskog jezika prevela na hrvatski jezik? Sigurno u svijesti stvarate sliku niza svećenika koji nagnuti nad pisaćim stolom guščjim perom u ruci ispisuju ogroman tekst.

No, sav taj posao napravio je jedan čovjek, franjevac iz Valpova, profesor filozofije i teologije, Matija Petar Katančić.

Zagledan u život, zanesen njegovom tajnom, a znanstveno znatiželjan, proučavao je mnoga polja čovjekova stvaralaštva; arheologiju, povijest, numizmatiku, filologiju, leksikografiju, književnost…

Rođen 1750. godine, svoje mladenačke dane dočekuje u vremenu prosvjetiteljstva koje vjeruje u moć razuma i prosvjete koja treba pomoći zaostaloj sredini.

I srcem i dušom predao se Katančić radu za opće narodno dobro.

Prvi je hrvatski književnik koji  piše  o hrvatskoj književnosti s estetskog stajališta  (Knjižica o ilirskom pjesništvu izvedena po zakonima estetike –De poesi Illyrica libellus ad leges aestheticae exactus) i začetnik je ideje o  novom jezičnom  standardu koji je prema njegovom mišljenju i nastojanju trebao biti štokavsko ikavski.

Svoju zbirku Fructus auctumnales- Jesenski plodovi piše Katančić latinskim i hrvatskim stihovima te postaje hrvatski predstavnik klasicističke poezije koja njeguje jasan, jednostavan i logičan stil, kojemu je ideal poštenje, zlatna sredina i mjera.

Primjer iz njegove poezije pokazuje da je bio izvrstan versifikator, a naglašeni senzibilitet, atmosfera i uloga pejzaža čine ga pretečom romantičarskih raspoloženja naše književnosti. Katančić postaje most između klasicizma i predromantizma.

Ševa

Mariji Vlastionici

…

ondak malo počine

pak priuzme pismicu,

glasak više podigne

a naperi kukmicu.

Cil, cii…udara;

poleti, opet stane;

cii.cii, cicvara…

piva ptica brez mahne.

Neka piva ptičica,

kud ide Karašica,

neka živi Marica,

draga nami dušica!

Danas, s povijesnim odmakom možemo visoko ocijeniti rad  ovog našeg pjesnika i književnog teoretičara i s poštovanjem otrgnuti ga zaboravu.