ostavljam suze večeras
na jastuku s mirisom orhideja
otvaram prozor prošlosti
da uđu vjetrovi
i ponesu dah ljubavi
ostavljam pismo našeg života
na uzglavlju
gdje boja tvojih očiva sniva
zatvaram vrata srca
da ne pati
i povratak ne poželi
ostavljam dodir usana
natopljen suzama od kristala
a uzimam i odnosim
samo treptaje noći
u kojoj je i zadnja zvijezda pala
smjesti ću te u medaljon snova
gdje vjetrovi ne dolaze
a u očima ponijeti naše sumrake
u sjeni,
da me zauvijek prate
6 komentara za "Medaljon bez uspomene"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.