Samo poneki uzdah razbija monotoniju kišnih kapi,
što se neumorno zalijeću o prozorsko staklo,
klizeći poput suza jedna za drugom.
Umorna ruka vješto prebacuje nit preko igala.
Klupko se polagano odmotava uz tihu škripu naslonjača
i neumoran ples plamičaka što polagano dogorijevaju.
Teški se kapci sklapaju u ovoj monotonoj noći,
na licu izbrazdanom,bezvoljnom, umornom od života,
tražeći san u bijeloj sobici.
Dok posljednja voštanica dogorijeva , još jedan se uzdah čuje iz dubine
nad požutjelom slikom, kraj uvele crvene ruže u kristalnoj vazi,
prije nego li veo noći sklopi umorne oči.
SUZANA MARIĆ 2016.
katarinab
6 komentara za "Melankolija"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.