Ti što imaš svjetlost u zjeni
kojega sunce miluje i grije
plavetni dan te blistavo mije
dok ja se gubim sva u mijeni.
Bačena u tamnicu agonije
svaki me otkucaj bolno reže
melankolija mi dušu veže,
a ja bih da od sreće se smije.
Olovni i dugi su samotni sati
ovijeni u neraskidivu paučinu;
htjela bih i voljela živjeti znati.
U crni Tartar tonem u sljepoći
sve dublje u beskrajnu tišinu;
pruži mi ruku, izbavi me iz noći.
katarinab
7 komentara za "Melankolija"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.