Prošla je vječnost od našeg susreta
kad sretoh te i pomislih: sanjam;
nesta mladost kao dim cigareta
s kojim i ja u sivi suton uranjam.
Htjela bih još jednom vratiti te dane
i spojiti iznova naše male kaplje;
proživjeti sve vedre trenutke znane
koracajući stazom koja se rasiplje.
Još plavi mjesec svoju svjetlost lije
u meni se bude neke stare sanje;
srce snažnije i brže u grudima bije.
Dugo u noć obuzima me čudno stanje
crnim baršunom klizi teška slutnja;
dok se u daljini tužno oglasi lutnja.
katarinab
11 komentara za "Memento"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.