Nismo mi vojnici nebeski
što ratove zvijezda vode
mi smo jahači vjetra obični
čije žudnje životima upravljaju
pa nas žedne ljubavi do nje dovode.

Nismo mi stupovi Partenona postojani
što stoljeća kroz bure vremena broje
mi smo kipovi što hram drže
pogrbljenih leđa spuštamo se sve niže
i svaki dan zemlji smo sve bliže.

Nismo mi pjesma nad pjesmama
izvor emocija i mudrosti za sva vremena
mi smo tek razbacani stihovi
na stolu pored praznog papira
što čekaju spretnu ruku da ih posloži.

Nismo mi miris mladosti uvijek dobro znan
duboko u pamćenje usađen,pospremljen
mi smo tek toga mirisa blagi trag
što povremeno vjetar nježno donese
pa razbudi sva čula sjećanja.

Nismo mi, ja i ti žedni ljubavi
što vrijeme tugama broje
mi smo tek rijetki sretnici
što zagrljajima i poljupcima strasnim
svoj životni put ljubavlju kroje.

Svaki na svojoj strani ne u dvoje.