26 srpnja 2023
Autor: julija
Kategorija: Ljubavna
Moje NIKADA
kaotično zvoni,
zveketom lupa,
rušenjem lomi,
(kroz moj um),
IKADA…
Osjećam se pokojnim,
zaboravljenim…
Za tvoje sjećanje,
tvojem sada, NIKADA…
Uzaludne su sve moje nade.
Prozor, za koji sam mislio
da se meni otvorio,
bila je samo pukotina,
za napuknut NIKADA.
Bio je otkrivajući kamen,
hladno-teškog barikadiranja,
osuđujući moje srce
na ovo NIKADA,
od tebe…
Ne, ne nedostaješ mi više,
jer dom treba više.
Domu je potrebna nada,
koja će ponovno zapaliti
vatru na ognjištu,
plamenom…
Od tebe!
Ne pitajući;
Jesi li samo ikada
bila moje NIKADA?
Nema komentara za "Milan M. Janković “Moje nikada”"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.