Milan Drašković “Popodne jednog sanjara”

Divota!

Lijepe žene prolaze kroz grad!

Praznik za plamne oči Sanjara.

Evo i jedne usamljene anđelke pločnika.

Samo pažljivo, da ne uznemirimo

lakonogu srnu.

Zdravo, slatkišu, ja sam Sanjar!

Može intervju? (Oči koje govore nebu!)

Ti si danas Miranda? A juče si bila

Leora? (Zanimljivo EdgarAlanPoovsko ime!)

Ne, ne zovem te u molekularni kafe,

idemo u moj Dvorac večnosti,

daleko od razuzdane gomile.

(Romansa može da počne!)

Evo nas, s one strane onostranog.

Moje odaje su i tvoje, Miranda – Leora.

Da, toplo je ovde.

(Sunčev dah ili možda pogled Sanjara!?)

Oh, gde nam nestade odeća?!

Ne stidi se, dođi, neka te pokriju moje ruke.

(Zašto zamišljam alabaster i mermer?)

Nema komentara za "Milan Drašković “Popodne jednog sanjara”"

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.