I ovaj dan kao stisak klizi

prazninom zaborava.

Sloj za slojem,

ništa vrijedno ne otkriva.

,

Život u njemu vraždi,

kao alarm, koji nikad ne budi.

Poslušnost mu nedostaje

za slijepljene mrlje

i srčane aspiracije,

na istrošenom madracu.

,

Presuda zavija na tankom ledu.

Često se pojavljuju pukotine.

Ništa pametno nema u utapanju

stalno pognute glave.

,

Tako, prolazim…

Identitetom rastavljene duše.

Beskrajna agonija nema

prekidač za isključivanje,

pa banalnost postaje

i moje disanje.