Milan Janković “Dubina srca”

Prošetao sam dubinom srca

ispod zalazećeg sunca,

potpuno poznavajući zimu uma.

I prije nego što sam znao

da unutarnji pakao

sadrži i ledenice,

hladna opeklina ostavila je tragove.

.

Oči su mu bile naelektrizirane.

Njene riječi bile su snijeg brutalni.

Njen osmijeh bila je toplina,

tako slatko slatka.

Njen dodir bio je odsutnost sutrašnjice.

Njen poljubac stvarao je dugu.

Ali hodao sam labirintom

kroz prodornu tugu.

Nema komentara za "Milan Janković “Dubina srca”"

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.