Milan Janković “Kad bi samo jednom Smrt imala svoja pitanja”

Trenutačno nemam novčića u očima

dok lutam rubom podzemnih voda…

Kad bi samo jednom

Smrt imala svoja pitanja,

lutanja ovdje nikad ne bi postojala.

,

Reflektirajući životi bljeskaju usred valova

slikajući mnogo sretnih vremena.

Nema žaljenja…

Samo iskustvo i sve definicije

koje ono podrazumijeva.

,

Kad bi samo jednom

Smrt imala svoja pitanja,

lutanja ovdje nikad ne bi postojala…

,

Hodom ujednačenog ritma,

više li je dana

ili postavljenih pitanja?

,

…ili ima samo neobičan put?

 Postupno spuštanje

u otvoreni dolazak…

,

Ležerno promatram,

pa uranjam sebe,

s pokojim detaljem…

Vjetrovi šapuću zemaljsko obećanje,

od zemlje i kamena…

,

Procurit ću u dolinu ispod,

voziti otvorene kiše,

jer znam svoj dom…

Ono šta je zemlja i ja…

,

Pepeo ili lijes,

kvasci su kruha

koji će doprijeti do neba

iz svetih rupa i pukotina

s obronaka planina…

Kad bi samo jednom

Smrt imala svoja pitanja…

Nema komentara za "Milan Janković “Kad bi samo jednom Smrt imala svoja pitanja”"

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.