24 lipnja 2024
Autor: julija
Kategorija: Misaona
Trenutačno nemam novčića u očima
dok lutam rubom podzemnih voda…
Kad bi samo jednom
Smrt imala svoja pitanja,
lutanja ovdje nikad ne bi postojala.
,
Reflektirajući životi bljeskaju usred valova
slikajući mnogo sretnih vremena.
Nema žaljenja…
Samo iskustvo i sve definicije
koje ono podrazumijeva.
,
Kad bi samo jednom
Smrt imala svoja pitanja,
lutanja ovdje nikad ne bi postojala…
,
Hodom ujednačenog ritma,
više li je dana
ili postavljenih pitanja?
,
…ili ima samo neobičan put?
Postupno spuštanje
u otvoreni dolazak…
,
Ležerno promatram,
pa uranjam sebe,
s pokojim detaljem…
Vjetrovi šapuću zemaljsko obećanje,
od zemlje i kamena…
,
Procurit ću u dolinu ispod,
voziti otvorene kiše,
jer znam svoj dom…
Ono šta je zemlja i ja…
,
Pepeo ili lijes,
kvasci su kruha
koji će doprijeti do neba
iz svetih rupa i pukotina
s obronaka planina…
Kad bi samo jednom
Smrt imala svoja pitanja…
Nema komentara za "Milan Janković “Kad bi samo jednom Smrt imala svoja pitanja”"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.