Kad bih mogao ponovno

imati svoje vrijeme…

nisam siguran tko ili što bih bio.

Žaljenje je samo dio postojanja.

Naknadna pamet potpuno je beskorisna.

Život je jednostavno prejebeno težak.

Polako gubim njenu ljubav.

Poljubac po poljubac, zagrljaj po zagrljaj.

Ti posebni osmijesi,

dubokim uzdasima su zamijenjeni.

.

Ta nježnost dodira,

na vršku prsta se osjeća,

kao i slatki štipci…

Ali se više ništa ne događa.

Teške riječi i uvrede,

očajnički argumenti…

Mrzim sada voljeti

i glavu mi paraju,

natezanja i suze,

za rundu borbe…

A nitko zapravo ne pobjeđuje.

Bolna i beskrajna je istina,

nema više pomirenja.

.

Beskrajni napadi tišine,

prekinuti samo kavom sjećanja.

Oh draga ljubavi, puste mi bilješke,

i samo je pitanje vremena,

prije nego te izgubim u mislima,

pred svjetlom ljubavi ti nove,

kojom, konačno, ugašeno bit’ će

i stisnuto srce moje.

.

Kad bih mogao ponovno

imati svoje vrijeme…

Odabrao bih odlučno,

da se ne zaljubim u tebe.

Za veću bol nisam znao,

(a koju nisam poznavao)

nego što bol je,

biti s tobom,

s jedinom svrhom,

odljubiti se…