Milan Janković “Krajnja ljepota”

Kad se ledenjaci otope

i oceani se podignu,

a ljudi živjeti će

samo na vrhovima planina,

čak i tada voljet’ ću te.

.

Kad bude zatrovan sav zrak,

a mi postanemo planet koji dahće,

zadnjim dahom moje srce vikat’ će,

volim te!

.

Kad sve što znamo nestane,

a mi putovali kroz ništa

i ići ćemo nigdje,

na samom rubu toga,

moja duša vrištati će,

volim te!

.

Pridružit će nam se kretanje

od svjetla svjetlu,

galaksija galaksiji,

vječna ljubav,

beskonačno zajedno.

Veza koja je totalna,

srce koje je jedno,

koje upija naše biće,

kao dva tijela,

ali samo jedna duša…

.

I naši identiteti neće biti izgubljeni,

već u krajnju ljepotu uklopljeni.

Nema komentara za "Milan Janković “Krajnja ljepota”"

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.