Neki dani su uzvišena nebesa

u ljudskim umovima…

Intervali golemih gozbi zadovoljstva

i gladne misli se slažu,

dok gledam kako divlji pakao

peče bol božansku.

.

Skriveni požari strasti,

sa nedostižnih terena,

tutnje u pustim poljima duše.

I pamtim sve ono što su bile,

prije nego ih je uhvatila paučina.

.

Nitko mi nema pravo bilo što reći!

Moje srce je torba anđeoskih djela

i đavoljih laži,

ispod letećih prijelaza

ohlađenog plavog listopadskog neba.

.

Drveća izbijaju u zaraznoj plamenoj boji,

još uvijek u poricanju da bi im lišće

ikada moglo otkinuti i pasti…

.

Ostala mi je još goruća čežnja,

da odgovorim na poziv metamorfoze…