Milan Janković ” Mojoj kćerki”

Iako mala u mojim rukama,

u mom srcu, uvijek ćeš biti velika.

Starost će nas jednog dana,

ne odvojiti, već rastaviti.

I kad me više ne bude,

nemoj me zaboraviti.

.

Napredovat ćeš svakim trenutkom,

rasti ćeš prebrzo,

dok borit ću se s vremenom.

Volio bih već sada, da mogu,

uhvatiti ih sve, svaku sekundu,

prije nego nepovratno prođu.

.

Imam li dovoljno ljubavi za dati?

Možda to nikad neću znati.

Nadam se da ljubav moja,

tvoje boli će prosijavati.

.

U životu je tako surovo,

iako ti je sada sve čudesno.

Jednog dana ćeš shvatiti,

da i pjesmi treba vremena.

.

Mirno spavaj kćeri moja,

iako mala u mojim rukama,

velika si u mojim očima.

Možda i neću znati

odgovoriti svim tvojim pitanjima,

ali borit ću se s tvojim strahovima.

.

Uvijek slušaj svoje srce.

Ne priklanjaj se samoći.

Blizu svog srca ću te držati,

dok živim, imaš se gdje vratiti.

.

I ako sve možda zvuči ovisno,

samo je moja očinska briga,

kad tvoje srce voljet će iskreno,

da drugo srce ga ne izda.

.

I nikad ne zaboravi,

kad se budeš tražila,

ali ne i pronašla,

uvijek si u mojim mislima.

Ovdje ćeš uvijek biti sigurna…

Mala u mojim rukama,

u mom srcu, uvijek velika.

 

 

Jedan komentar za "Milan Janković ” Mojoj kćerki”"

  1. Avatar photo
    Suzana Marić
    27/10/2024 at 8:16 am Permalink

    Djeca su uvijek u srcu, pa bila mala ili velika, tu ostaju sigurna.

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.